Državljani iz zemalja Europske Unije od 1. veljače ove godine moći će potpuno nesmetano i bez ikakvih zakonskih ograničenja kupovati nekretnine u Hrvatskoj. Time će biti u potpunosti izjednačeni s hrvatskim građanima, a postojeća ograničenja ostati će samo za državljane zemalja izvan Europske Unije.
Naime, počinje se primjenjivati ugovor iz pregovora s EU za poglavlje Sloboda kretanja kapitala. U pregovorima je dosada jedino Malta uspjela izboriti pravo na posebna zakonska ograničenja prodaje nekretnina strancima, ali valja imati na umu da se radi o maloj otočnoj državici. Do sada su strani državljani nekretnine kupovali osnivajući tvrtke, to jest preko pravnih osoba, a od veljače kupnja će im biti još jednostavnija jer će to moći nesmetano obavljati i kao fizičke osobe.
U trenutačnom razdoblju financijske krize i sveopćeg pesimizma, ovaj zakon o nekretninama je možda baš ono što nam treba da se potakne pomalo uspavano tržište nekretnina u Hrvatskoj.

Novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu podigao je puno prašine među investirorima u nekretnine u Hrvatskoj i građevinarima. Problem je novi namet prema kojemu razliku između vrijednosti poljoprivrednog i građevinskog zemljišta plaćaju sami investitori, što uzrokuje više troškove i ukupnu vrijednost investicije. Razumljiva je namjera da se zaštiti poljoprivredno zemljište i spriječi urbanizacija, ali situacija je puno drugačija u građevinskim zonama u kojima je odluka o prenamjeni već donesena. Nameta nisu oslobođeni graditelji stambenih zgrada, pa postoji rizik od poskupljenja stanova. Skupi stanovi neće lako prodavati, pa bi moglo doći do otpuštanja radnika zbog manjka posla. Naknada se također plaća prema površini, a ne prema tome koliko se kvadrata na njoj gradi, pa bi se zbog toga moglo dogoditi da se parcele preizgrađuju. Pa, da vidimo o čemu se tu ustvari radi!
Po novom zakonu, investitori će morati plaćati naknadu ovisno o površini čestice, to jest poljoprivrednog zemljišta koje se prenamijenjuje za gradnju. Porezna uprava određuje vrijednost zemljišta, a investitor plaća utvrđeni postotak razlike vrijednosti između poljoprivrednog i građevinskog zemljišta. Naknada, osim o veličini parcele, ovisi i o kategoriji, to jest kvaliteti, poljoprivrednog zemljišta. Prihodi koji se ostvare od naknade idu u državni proračun, od čega 70% za financiranje projekata okrupnjavanja poljoprivrednog zemljišta, a 30 posto u proračun lokalnoj samoupravi.
Prognoze su svakakve, pa nam preostaje jedino strpiti se i vidjeti kakve će učinke novi zakon imati na tržište nekretnina u Hrvatskoj.