Tvrtka SAND ECONOMICS d.o.o. u  vlasništvu je hrvatskih građana i uspješno posluje od 1991 godine.  Osnivački kapital društva je 1.6 mil. kuna.

Naša djelatnost je  građenje, poslovanje nekretninama i pružanje usluga u turizmu.

Izgradili smo  više atraktivnih stambenih objekata namjenjenih tržištu te je tako više od 150 kupaca zadovoljilo svoje potrebe. Specifičnost našeg poslovanja je kvalitetna i brza gradnja te osigurano finaciranje. Trenutnu ponudu stambenih jedinica pogledajte na dijelu građenje. Novost u poslovanju   je izgradnja i stavljanje u funkciju viskokvalitetnog objekta u Opatiji sa 12 luksuznih apartmana. Planovi su da  navedeni objekt bude prvi u nizu objekata u vlasništvu “Sand Economics”-a namjenjenog iznajmljivanju i obogaćivanju turističke ponude u RH.

Ističemo, dovršen je novi objekt u ulici Sv. Rok u Zagrebu

IZVOR: SAND ECONOMICS d.o.o.

Rata stambenog kredita kod banaka u Hrvatskoj je viša nego stanarina koja se plaća kod iznajmljivanja. To je problem za većinu Hrvata…
Građani Hrvatske se zbog teške financijske situacije često odlučuju za podstanarstvo, to jest život u tuđim stanovima uz naknadu. U razvijenim zemljama Zapada to i nije tako čudno i velika većina ljudi cijele živote provede kao podstanari, ali kod nas se vlasništvo nad nekretninom uvijek stavljalo visoko na listu prioriteta, pogotovo jer se uz podstanarstvo veže čitav niz problema.
Jedan problem je disproporcija u cijeni i veličini stana, pa se tako događa da mala garsonjer ima istu cijenu kao duplo veći stan. Kvaliteta i opremljenost stana stana također nisu u skladu s visokim cijenama. U studentskim središtima poput Rijeke i Zagreba ovi problemi još više dolaze do izražaja. Velik broj podstanara živi u neprijavljenim stanovima, a većina ih to tolerira jer bi inače skočila cijena. U takvim slučajevima ne sklapaju se pravni ugovori, pa se često događa da vlasnik ne ispunjava svoje obveze prema podstanarima ili im ne vraća polog.
Kako gotovo da nema prijavljenih iznajmljivača, službene brojke govore kako u Hrvatskoj skoro da nema podstanara i zadnji podatak kaže kako se radi o nešto više od 40,000 kućanstava. Ipak, procjenjuje se kako je stvarna brojka tri puta veća.
Tu se vraćamo na početak… Hrvati žele svoj vlastiti stan i podstanarstvo smatraju samo privremenom situacijom, pa se zato na probleme rijetko obraća pažnja.

Nove odredbe u zakonu dozvoljavaju stambenim štedionicama da se aktivnije uključe na tržište stanova u Hrvatskoj i kreditiraju građevinarstvo s iznosom koji je ograničen visinom jamstvenog kapitala. Taj iznos je trenutačno za pet najvećih štedionica oko 500 milijuna kuna. Ova brojka je itekako impresivna i njezino oslobađanje moglo bi značajno poboljšati situaciju na tržištu. Ipak, isplati li se takav posao? Da li bi novi stanovi u trenutačnim uvjetima ikada pronašli kupce?

Vodeći ljudi najvećih štedionica, koje su uglavnom već dio bankarskih grupacija, smatraju kako nema smisla da i oni obavljaju posao za koji su već zadužene njihove matične kompanije, to jest banke. To je donekle i razumljivo jer same banke već imaju dosta velikih problema s građevinarima, pa nema nikakvog smisla da se u isti problem guraju i štedionice. S druge strane, postoje i štedionice koje nisu u bankarskim grupacijama, već djeluju samostalno na tržištu. Što će oni odlučiti?

Možda je najizglednije da se okrenu svojim postojećim klijentima i krenu “popunjavati” zgrade. To bi značilo da se prvo kreće u ispitivanje kako bi se odredilo je li moguće s vlastitim klijentima dogovoriti da se proda cijela stambena zgrada, a ukoliko nije uključila bi se i druga štedionica sa svojim klijentima. Ovaj model mogao bi se eventualno pokazati uspješnim, pogotovo u većim gradovima gdje ima puno štediša.

Glavni cilj čitavih projekata bilo bi učinkovito zatvaranje investicije. Dakle, štedionice bi kreditirale štediše, koji bi platili stanove građevinarima, a ovi bi odmah vraćali kredite. Brzo i učinkovito! Naravno, najveći projekti koji bi se mogli financirati su manje stambene zgrade, a nikao neka megalomanska naselja i slično.

Unatoč tome što sve skupa interesantno zvuči, treba pričekati da vidimo što će biti s dugo očekivanim Vladinim poticajima za kupovinu već izgrađenih stanova. Jednostavno nema smisla kretati u nikakve nove revolucionarne projekte dok se ne riješi sudbina tisuća neprodanih zgrada.

Dosta se pitanja javilo od Vladine najave o poticanju kupnje stanova pozajmicom od 200 eura po kvadratnom metru. Radi se samo o prosječnom iznosu pozajmice, a svaki pojedini iznos na kraju će ovisiti o veličini stana, dok će maksimalna cijena kvadrata za koju se posuđuje iznositi 1600 eura. Na taj se način želi potaknuti snižavanje cijena, koje su po mišljenju nekih stručnjaka nerealno visoke. Najveći iznos davao bi se za cijenu od 1200 eura, čak 300 eura, dok bi se za 1500 eura davalo samo 100 eura. Rok posudbe je 20 godina, a kamate bi trebale biti u okviru već postojećih POS programa, što je 4-5 posto, iako se traže načini kako bi se taj iznos još više snizio. Osim što se na ovaj način želi potaknuti trgovina stanovima, cilj je i oživiti građevinarstvo i zaustaviti otkaze. Mnogo je argumenata koji idu u prilog Vladinom planu, ali i onih koji govore kako se radi o neučinkovitoj i privremenoj mjeri. Svi se uglavnom slažu kako će se u početku prodati određeni broj stanova, ali isto tako tvrde da je za značajniji pomak potrebna puno odlučnija akcija, pogotovo što se tiče velikih davanja prema državi i lokalnoj samoupravi, od kojih je najveći problem komunalni doprinos. Problem je i što ova mjera favorizira manje investitore koji su stanove gradili na jeftinijim lokacijama, to jest zemljište kupili po beznačajnoj cijeni, pa im je sada puno manji problem spustiti cijene. Kako god bilo, činjenica je da je najava ovih mjera za sada samo još više umrtvila tržište nekretnina u Hrvatskoj, jer se svi nadaju pozajmici i odgađaju kupovinu stana. To ne pogoduje ni trgovcima nekretninama ni građevinarima, koji bi se možda odlučili za nove investicije za što je sada najpovoljniji trenutak zbog sniženja cijena zemljišta i građevinskih materijala. U svakom slučaju, vrijednost neprodanih stanova u Hrvatskoj procjenjuje se na 8 milijardi kuna, a to je iznos koji bi mnogo pridonio oporavku cjelokupnog gospodarstva.

Financijski problemi i poteškoće u dobivanju kredita najveći su problemi mladih kada je u pitanju kupovina nekretnine. Jedan od problema su uvjeti koji se traže prilikom zapošljavanja, kao što su iskustvo, strani jezici i visoko obrazovanje, a sve to za malu plaću, ili čak minimalac. Uz takve uvjete postavlja se pitanje kako mladi mogu rješiti svoje stambene probleme.

Demografija je također dio problema, a pogotovo je prisutna u bivšim socijalističkim zemljama. Velik broj mladih parova s djecom žive ili kao podstanari ili kod roditelja, dok je kod samaca stanje još kritičnije. Nemogućnost rješavanja stambenog pitanja predstavlja jedan od vodećih razloga zašto mladi sve rijeđe ulaze u brak i odlučuju se za obitelj. Moglo bi se reći kako se radi se o začaranom krugu demografskih problema. O ovom pitanju treba se povesti rasprava i izraditi stambena strategija. Veliki broj mladih su podstanari i nalaze se u najnepovoljnijem položaju. Stanovi su mali, cije visoke, a činjenica da se najčešće iznajmljuje na crno onemogućava čak i povrat poreza.

Država bi se svakako trebala aktivnije uključiti u rješavanje ovog problema, kako poticanjem demografije, tako i poticanjem stanogradnje. Neke europske zemlje, poput Nizozemske i Francuske, već su čak i u svoje ustave uključile odredbe kojima ljudi imaju pravo na stanovanje, a država obvezu da im to osigura. U Hrvatskoj je tržište novih stanova do sada funkcioniralo dosta liberalno uz nekontrolirane cijene. U Europi je situacija nešto drugačija i radi se o dosta kontroliranom tržištu, pa tako veći gradovi i stambene zadruge često sudjeluju u planovima izgradnje stanova za građane, kao što je slučaj u Beču. U takvim slučajevima unaprijed se znaju i cijena i potencijalni kupci stanova.

Ukoliko se želi izbjeći daljnje pogoršanje demografske slike i stambenih problema, u Hrvatskoj bi se također trebalo početi razmišljati o značajnijoj ulozi države i gradova na tržištu nekretnina.

Podstanar ste već godinama i napokon ste se odlučili za kupovinu vlastitog stana, prve nekretnine u Vašem vlasništvu. Krediti jesu rizični i stanovi su skupi, ali podstanarstvo ipak nije idealno rješenje za zasnivanje obitelji.

Prilikom kupovine prvog stana ne treba žuriti s nijednom odlukom, već pažljivo razmotriti svaki potez. Za početak treba izabrati profesionalnu agenciju za nekretnine koja posluje prema svim propisima Republike Hrvetske vezanim uz posredovanje pri prometu nekretnina. Vaš agent mora biti u stanju objasniti Vam sve pravne detalje vezane uz kupoprodajni proces i pravno stanje nekretnine.

Nemojte na tržište nekretnina juriti bezglavo. Raspitajte se o stanju na tržištu i kretanju vrijednosti nekretnina. Nikako ne želite da uđete u velika zaduženja, a da Vaš stan nakon samo nekoliko godina izgubi velik dio svoje vrijednosti. Razgovarajte s ljudima koji se razumiju u nekretnine, zatražite više mišljenja i istražite situaciju na internetu. Postoje brojni portali i specijalizirane stranice sa pregršt informacija i stručnih analiza. Raspitajte se više i o kvartu koji ste izabrali. To je jedini siguran način da izbjegnete kasnije neugodnosti.

Nakon što ste se malo bolje informirali i obavili sva “teoretska” istraživanja vrijeme je da izađete na “teren” i ispitate situaciju iz prve ruke. Je li Vaš novi stan u blizini svih objekata koji su potrebni za lakši i ugodniji svakodnevni život? Da li su bolnice, parkovi, škole, radno mjesto, teretana pristupačni? Da li su pristupačni i drugi objekti koje možda ne želite imati u svojoj blizini? Možda niste tip osobe koja cijeni buku i ne želite život provesti u blizini kafića, noćnih klubova, velikih prometnica i slično? O svim ovim stvarima treba voditi računa!

Pogledajte zgradu u koju useljavate. Je li to novogradnja ili stara zgrada? Kontaktirajte neke arhitekte i inžinjere da za Vas provjere u kakvom je zgrada stanju, bez obzira da li se radi o novoj ili staroj zgradi. Starije zgrade gotovo sigurno znače da će Vašem stanu trebati neki popravci, ali ni novogradnja ne može jamčiti potpunu sigurnost. U današnje vrijeme se zaista grade svakakvi stanovi i opreza nikad dosta. Konzultirajte se i s agencijom za nekretnine koju ste angažirali. Ukoliko se radi o vrhunskim profesionalcima tada njihov savjet i preporuka zlata vrijede.

Koliki će biti Vaši troškovi života vezani uz stan i zgradu? Imate li osigurano mjesto za parking i da li ga plaćate posebno ili je uključeno u cijenu? Koliko je novca potrebno za održavanje same zgrade i razne druge naknade? Ti troškovi uglavnom nisu veliki, ali vrijedi ih znati prije sklapanja ugovora.

I za kraj pregledajte stan i sve one sitne detalje koji čovjeku mogu uljepšati život. Ukoliko ste tip koji voli pogled i ispijanje jutarnje kavice na balkonu, tada svakako i to postavite kao jedan od uvjeta koje Vaš novi stan mora ispuniti. To su male stvari koje Vam mogu značajno upotpuniti ugođaj življenja i ne bi ih se trebalo odricati, pogotovo ako imate dovoljno vremena da obavite pažljivu kupnju i ne žuri Vam se nigdje. Sretno i uživajte u kupovini prvog stana!

U 2009. se zbog financijske krize očekuje zaustavljanje stanogradnje što bi moglo uzrokovcati i zaustavljanje ili čak i pad cijena nekretnina. Doduše, svi koji očekuju pad od 30 i više posto mogli bi ostati razočarani. Manji investitori u stanogradnji vjerojatno će morati značajno sniziti cijene, ali veliki to neće učiniti. Razlozi su visoki ulazni troškovi koje su investitori već uračunali u cijene u 2009. godini.
Cijene nekretnina na Jadranu u 2008. zabilježile su rast od 4,6 posto, što je relativno malo ako se usporedi sa prethodnim godinama. Prosječna cijena kvadrata za vikendice i apartmane na moru jest 2042 eura, a za veće kuće na moru 1588 eura. Uočljive su velike razlike u cijenama između stanova na sjevernom Jadranu i južnom Jadranu. Prosječna cijena stana u Puli je 1603 eura za kvadrat, dok je u Splitu 2564 eura. Može se također uočiti kako se za kvadrat stana u 2008. najviše tražilo u Dubrovniku 3649 eura, a najmanje u Osijeku 1130 eura. Za kuću se isto tako najviše tražilo u Dubrovniku 3694 eura po metru. Dubrovnik je tako u ovom trenutku najskuplji grad na hrvatskom tržištu nekretnina. U Osijeku se pak za kuću traži samo 629 eura po kvadratu. Ukratko, može se zaključiti da indeks cijena kuća na Jadranu na razini cijele godine stagnira te ima tendenciju pada.
Čeka nas interesantna i uzbudljiva 2009. godina!