Svjetsko tržište nekretnina se kako se 2009. bližila kraju počelo polako oporavljati iako još pokazuje znakove nestabilnosti. Izvješće je pripremio Global Property Guide na temelju podataka iz 27 zemalja. Posljednji kvartal 2009. donio je rast cijena nekretnina u 16 zemalja, dok je u 11 zabilježen daljnji pad, ali je ipak na godišnjoj razini rast cijena zabilježen samo u 10 zemalja. To pokazuje kako je tržište i dalje u krizi.
Iako je blagi rast u drugoj polovici godine zabilježen u velikom broju zemalja, to nikako ne može poništiti ogroman pad na razini cijele godine. Dovoljno je spomenuti Latviju (nešto manje od 60%), Ujedinjene Arapske Emirate (gotovo 50%), Bugarsku (oko 28%), Island (malo više od 20%), Rusiju (gotovo 20%) i Slovačku (otprilike 15%).
U odnosu na prvu polovicu godine, kada su cijene porasle u Kini, Portugalu, Australiji, Novom Zelandu, Francuskoj, Švedskoj i Hong Kongu, cijene su pred kraj godine porasle i u Ujedinjenom Kraljevstvu, Kanadi, Njemačkoj i Južnoj Africi, iako se radi o iznosima u granicama 1-3%. Tako su u SAD-u cijene porasle za 1,2%, a na godišnjoj razini je zabilježen pad od 7,5%, ali valja napomenuti da se pad smanjivao od početka prema kraju godine, što ukazuje na pozitivan trend tržišta. Najuspješnije tržište je ono u Izraelu, na kojem su cijene na godišnjoj razini porasle za preko 10%. Oporavak cijena i rast ostvareni su još i u Švicarskoj, Indoneziji i Norveškoj.
Oživjela su i tržišta u Aziji i na Pacifiku, pa je tako u Australiji zabilježen rast od gotovo 5%, a Novi Zeland malo zaostaje sa 2%. Hong Kong je također zabilježio godišnji rast od 3%, ali je zato drugi azijski financijski div, Singapur, zabilježio značajan pad od 11%..
Pozitivni signali za velike investitore dolaze i iz u Dubaija s rastom od 7% u zadnja tri mjeseca, iako je, kako je već i navedeno, na razini godine pad od ogromnih 50%.
Rezultati istraživanja jasno ukazuju da je kriza najžešće pogodila nekada razvijena tržišta nekrenina zapadnih zemalja i arapskih šeika, dok je u Aziji, gdje je nastavljen i ukupni gospodarski rast, nastavljen i rast tržišta nekretnina.

10% kredita poduzećima nije naplativo, a ukupni krediti privatnim tvrtkama padaju iz mjeseca u mjesec. Kriza koja je pogodila gospodarstvo i tržište nekretnina pogađa i banke, koje se u slučaju propasti tvrtke teško mogu namiriti iz preostale imovine.
U bankarstvu je pravilo da se kreditira posao i projekt, a ne tvrtka, to jest njeno ime ili imovina, ali instrumenti osiguranja ipak igraju veliku ulogu u ukupnom poslu. Stoga, kada je riječ o izdavanju novih kredita, banke su puno opreznije nego nekada, pogotovo kada je riječ o nekretninama koje se nude kao jamstvo, što na kraju rezultira manjim kreditima.
U Zagrebačkoj banci postoje različiti pristupi rješavanju potraživanja jer u pravilu banka ima različite instrumente osiguranja. Postoje zadužnice i mjenice, hipoteka na imovinu kompanije ili imovinu neke privatne osobe. Većina kredita još se otplaćuje prema ugovorenim uvjetima, a mali je udio kredita kod kojih se zbog nemogućnosti naplate provodi ovrha ili stečaj, koji moraju pokrenuti drugi vjerovnici jer banka zakonski ne može pokrenuti stečaj ako ima hipoteku na imovini klijenta. Ukoliko pak netko drugi pokrene stečaj, banka se naplaćuje odvojeno iz iznos dobivenog prodajom založene imovine. Procjena nekretnine se radi prema lokaciji, kvaliteti, starosti i trenutnom stanju nekretnine.
U Hypo Alpe-Adria banci kažu da je unatoč svim problemima naplata obveza još uvijek zadovoljavajuća. Primijećeni su problemi kod kredita pravnim osobama i poduzetništvu, gdje se povećao broj zahtjeva za reprogramiranjem obveza na duži rok za odgodu otplate glavnice. Ugovore o kreditu nije se pojačano otkazivalo, nego se raznim intervencijama pokušava pomoći klijentima da što lakše prođu kroz ovo krizno razdoblje.
U Raiffeisen banci se u slučajevima prisilne naplate naplaćuju iz svih raspoloživih instrumenata osiguranja dok se ne iscrpe sve mogućnosti. Iznos koji se ne uspije naplatiti banka otpisuje iz poslovnih knjiga. Sama naplata iz osiguranja obavlja se temeljem Ovršnog zakona. U ovom trenutku banka nema gubitaka zbog sniženih tržišnih cijena nekretnina.
Revalorizacija tržišne vrijednosti nekretnina se redovito provodi. U slučaju da se vrijednost umanji toliko da osiguranje postane neprihvatljivo u odnosu na izloženost, banka može zatražiti dopunu osiguranja.
Uglavnom, hrvatske banke za sada se dobro nose s nepovoljnom situacijom koja vlada u gospodarstvu, ali zato su i mnogo opreznije prilikom donošenja odluka o ulaženju u nove projekte i kredite.

U vremenu krize stambene štedionice su možda i najbolji oblik štednje. Razlozi toga su njihova konzervativnost, sigurnost poslovanja, stabilni prinosi i državni poticaji.
Stambeni štediša u Hrvatskoj može biti svaki hrvatski državljanin, pa makar i s prebivalištem u inozemstvu, a ugovori se zaključuju na razdoblje od 5 godina. Ostvari li se pravo na kredit prije isteka ugovora, klijentu se na raspolaganje stavlja cijela ugovorna svota. Postoji više tarifa ovisno o vremenu štednje, a kamate na sva sredstva koja se uplate u štednju su 2-3%, ovisno o valutnoj klauzuli.
Zaključivanjem novog Ugovora nakon prvih 5 godina stječe se pravo na progresivnu kamatu, to jest na još veću dobit od štednje. Nakon 5 godina može se nenamjenski koristiti sva sredstva i državne poticajne. Neke štedionice nude i razne kamatne bonuse, pogotovo ako se ugovara štednja za dijete. Ti bonusi kreću se od 25 do 100%, što predstavlja velik poticaj za sve mlade roditelje.
Većina štednih uloga u stambenim štedionicama je osigurana, a pravo na ugovor ima svaki član obitelji. Uz kamatu i državne poticaje na godišnje iznose od minimalno 5,000 kuna, jasno je da se radi o najisplativijem obliku ulaganja uz veliku sigurnost. Nakon nekoliko godina ulaganja u rizične dionice i razne investicijske fondove, što je bio veliki hit među brojnim građanima, čini se da su financijska kriza i recesija uništile sve iluzije i da se ljudi opet vraćaju konzervativnijim oblicima ulaganja svojih sredstava. Osim za štedionice i financijsko tržište, ovo je dobra vijest i za sve subjekte koji sudjeluju na tržištu nekretnina, bez obzira da li se radi o agencijama ili građevinarima, jer bi se velik iznos stambene štednje mogao veoma lako pretočiti na tržište.

Tržište nekretnina u Hrvatskoj mirovat će do i 2010. godine. Proteklu godinu će većina agencija za nekretnine u Hrvatskoj nastojati zaboraviti što prije.
Cijene na riječkom tržištu su se krajem 2009 napokon zaustavile na jesenskim razinama, to jest niže su za otprilike 20% u odnosu na 2008. U narednom razdoblju se ne očekuje nikakav značajniji pomak; stagniraju prodaja, cijene i nova izgradnja, koja je u 2009. gotovo u potpunosti blokirana, što je dovelo do velikih problema za mnoge građevinare. Osim građevinara, pad prometa od gotovo 60% zatvorio je i brojne male agencije za nekretnine, od kojih se velik broj ionako neozbiljno bavio ovom djelatnošću.
Pad prodaje krenuo je još kako se 2008. bližila kraju, a nastavio se i u 2009. godinu te je prodaja pala za prosječno 50%.
Prvi razlog su svjetska financijska kriza i recesija, zatim iznimno strogi novi uvjeti banaka za kredite, a možda najproblematičnije je što su vlasnici stanova i kuća u Hrvatskoj vrlo rijetko spremni prilagoditi cijene uvjetima na tržištu, zbog čega dolazi do malog broja prodaja. Glavni razlog tome su emocije koje Hrvati gaje prema svojim nekretninama.
Kupci su također dosta oprezniji nego prijašnjih godina, pa se čak i nakon što pronađu nekretninu koja im najviše odgovara odlučuju za čekanje nekog povoljnijeg trenutka, što je direktno povezano uz oporavak cijelokupnog hrvatskog gospodarstva.
Što se tiče Rijeke i okolice, trgovina se odvija tek na prigradskim pozicijama, kod kojih je došlo i do značajnijeg pada cijene kvadrata, dok se u samom gradu veoma teško ostvaruju prodaje. Većina analitičara smatra da će tako biti i kroz cijelu 2010. godinu, dok se polagani oporavak može očekivati tek u 2011. Sve u svemu, oni koji prežive godinu pred nama mogu očekivati puno posla i prilika u narednom razdoblju, a tome bi mogla pridonijeti i Vlada svojim aktivnijem angažmanom na tržištu.
Kod građevinara je situacija još i teža. Cijene građevinskih zemljišta pale su za gotovo 50%, ali i tako se teško prodaju. Novi projekti još se dugo neće započinjati, a situacija bi mogla krenuti na bolje tek za 2-3 godine.