Novogradnja ili starogradnja? Novi stanovi su lijepi, ali često znaju nuditi lošiju kvalitetu. U svakom slučaju, najbolje je u kupnju voditi nekog tko se razumije u problematiku.

Razlika između kvalitete gradnje kod novogradnje i starogradnje je velika. Svaki novi stan opremljen je zasebnim uređajima za mjerenje potrošnje energije, a razlika je još veća ako govorimo o materijalima koji se koriste prilikom izgradnje. Ukoliko se u obzir uzmu i sve moguće nove tehnologije koje se danas koriste prilikom gradnje, tada bi novogradnja trebala biti sigurni pobjednik. Ipak, sve se mijenja ako znamo da stanove ipak rade ljudi, a ljudi koji investiraju najčešće vole nešto i uštedjeti. To dovodi do velikih problema, jer niti se koriste kvalitetni materijali, niti najmodernije tehnologije. Osim toga, starogradnje su najčešće građene po mjeri čovjeka, to jest prilikom izgradnje mislilo se na udobnost i ljude koji će u stanu živjeti, a ne samo na profit kako je slučaj danas. Osim svega navedenog, najveća prednost starogradnje je ipak lokacija. Sve atraktivne lokacije za izgradnju nekretnina zauzete su unazad nekoliko desetljeća, a ukoliko kupac baš mora živjeti u centru grada ili nekoj drugoj atraktivnoj lokaciji, tada je spreman dati i nerealno mnogo novaca za stan u starijoj zgradi. To je emocionalna komponenta koju je teško izraziti u novcu.

Novogradnja ima svoje prednosti, a starogradnja svoje, ali najveći je problem što je razlika u cijeni između starih i novih stanova jednostavno premala, što stvara nerealnu sliku i nije dobro za tržište nekretnina.

Cijene nekretnina niže su 7 posto, a pregovorima ih se može spustiti i do 20 posto. Ipak, očekuje se da će još padati samo cijene manje kvalitetnih nekretnina nekretnina. Kriza i recesija ugasile su preko 40 posto hrvatskih agencija za nekretnine.

Pad prometa od 60 posto bio je prevelik za velik broj agencija, a situacija je toliko loša da se čak i razmišlja o ukidanju nekih tradicionalnih okupljanja na koja su prije redovito dolazili brojni agenti. Ipak, sa tržišta dolaze informacije kako pad od 60 posto ipak nije realan podatak, te da će se nakon završnih analiza na kraju godine ta brojka kretati oko podnošljivih 25 posto. Problem je osim krize i činjenica da otvaranje tržišta strancima nije dovelo do nekih pozitivnijih pomaka, ali i na tome se vjerojatno može zahvaliti krizi.

Ono što raduje jest da velike europske zemlje polako izlaze iz recesije. Vlasnici agencija koje su pametnim poslovanjem izgurale krizu tako se nadaju da će 2010. biti znatno bolja od 2009. Turistička sezona već je pomogla agencijama na Jadranu da ostvare određene prihode, a prema najavama trebalo bi biti još i bolje u narednim mjesecima.

Što se tiče cijena, one su pale u svim djelovima Hrvatske, ali daljni veliki pad je nerealno očekivati, pogotovo ako govorimo o kvalitetnim nekretninama na poželjnim lokacijama. Vlasnici agencija nadaju se kako banke neće samo stajati sa strane kada je u pitanju tržište nekretnina u Hrvatskoj, već da će otpuštanjem kočnice u kreditnoj politici pružiti tržištu dovoljno novaca za oporavak i razvoj.

Unatoč činjenici da se usporava pad cijena i oporavku koji polako počinje u nekim zemljama kako se godina bliži kraju, na globalnom tržištu nekretnina i dalje se osjećaju posljedice recesije i financijske krize.
Za razliku od situacije na kraju 2008. i početkom 2009. godine kada su cijene diljem svijeta pale na povijesno niske razine, već u drugoj polovici godine u nekoliko je zemalja krenuo oporavak tržišta i cijena. Ipak, valja priznati da je svjetsko tržište nekretnina i dalje u dosta velikim problemima. To dokazuju podaci iz brojnih zemalja.
Prvi znaci oporavka vide se tako u Kini, Portugalu, Australiji, Novom Zelandu, Francuskoj, Švedskoj, Hong Kongu Izraelu, Švicarskoj, Indoneziji i Norveškoj.
U Portugalu su cijene rasle za nešto više od 1 posto. Vladine subvencije, koje se uskoro najavljuju i u Hrvatskoj, zaslužne su za rast u Francuskoj, koji je nešto veći od 3 posto, a sličan postotak vidimo i u Švedskoj. Švicarsko tržište najduže se suprotstavlja krizi, još od kraja 2008. i cijene su porasle za gotovo 5 posto u prvoj polovici ove godine. Slično je i u Norveškoj, koja također bilježi konstantan rast cijena nekretnina u 2009. U ostalim europskim zemljama zabilježen je daljnji pad cijena, u rasponu od malih 1,75 posto u Njemačkoj do gotovo 10 posto u Bugarskoj. Najveći pad od preko 26 posto je zabilježen u Rigi, glavnom gradu Latvije. Tržište nekretnina u toj zemlji je jedno od najzahvaćenijih krizom, s padom od preko 60 posto ove godine.
Na američkom tržištu došlo je do usporavanja pada, što je dosta dobro ako se uzme u obzir da je iz Sjedinjenih Država kriza i krenula. U drugom tromjesečju je zabilježen pad od oko 14 posto, što je oko 4 posto manje u odnosu na pad od 18 posto iz prvog tromjesečja. Što se tiče ostatka svijeta, dosta velik pad od gotovo 50 posto je zabilježen u Dubaiju, ali i tamo je došlo do usporavanja pada u drugom tromjesečju.
Za razliku od ostatka Europe i svijeta, u Hrvatskoj kriza i pad cijena nisu toliko drastični, ali radi se o maloj i dosta otvorenoj ekonomiji, te je važno pratiti događanje na stranim tržištima.

Hrvatski sudovi imaju težak zadatak prodaje velikog broja kuća, stanova i manjih stambenih zgrada čiji vlasnici nisu uspjeli podmiriti svoje obveze prema bankama.
Vlasnici velikog dijela nekretnina su uglavnom građani, a poduzeća sa sličnim problemima je mnogo manje. Vrijednost imovine koja će do kraja 2009. biti ponuđena na dražbama je oko 250 milijuna kuna (nešto više od 30 milijuna eura), ali vrlo je vjerojatno da će na licitacijama biti ostvarena puno manja cijena prodaje, čak i do 50% jeftinija.
Prema statističkim podacima preko 93% ovakvih postupaka koji su se vodili kroz zadnjih 5 godina vođeno je nad običnim građanima i ponekad obrtnicima. Najviše zahtjeva za pokretanjem postupaka došlo je od strane banaka i ostalih financijskih kuća, ali dobar dio često dolazi i od strane drugih građana ili državnih institucija.
Osim stambenih nekretnina, na dražbi se našao i određen broj livada i oranica. Brojni poljoprivrednici su zadnjih godina dizali velike kredite za unaprijeđenje proizvodnje, a sada se nalaze u problemima zbog nemogućnosti vraćanja duga, pa moraju prodavati svoje poljoprivredno zemljište.